1. Promjena prioriteta NASA-e
U ranim desetljećima NASA je kratko surađivala na oceanskim istraživanjima, ali je kasnije odlučila uložiti većinu sredstava u svemirske misije. Vlada SAD-a je željela tehnološku i političku prednost u svemiru, pa su oceani postali sporedni.
2. Visoki troškovi i tehničke poteškoće
Istraživanje dubokog oceana iznimno je teško: tlakovi su ogromni, komunikacija je ograničena, a oprema se brzo oštećuje. Mnogi znanstvenici tvrde da je često lakše poslati rover na Mars nego vozilo 10 km duboko u ocean. Zato je oceanske misije preuzela NOAA, koja je specijalizirana za more.
3. Internet teorije zavjere
Kruže priče da je NASA “nešto otkrila” u dubinama oceana i zato sve prekinula. To uključuje ideje o neobičnim strukturama, bićima ili anomalijama. No takve tvrdnje nemaju nikakve dokaze i više su dio internetskog folklora nego stvarne povijesti.
4. NASA ipak i dalje proučava oceane – ali iz svemira
Mnogi zaboravljaju da NASA i danas proučava ocean satelitima: mjere se temperature, struje, razina mora i klimatski obrasci. Jednostavno rečeno – prestali su s dubokim terenskim misijama, ali nisu prestali s proučavanjem oceana.
NASA zapravo nikad nije ozbiljno “prestala” istraživati ocean, jer joj to nikad nije ni bio glavni posao. Njihova misija je svemir, a istraživanje oceana preuzela je druga američka agencija – NOAA, koja je za to specijalizirana.
NASA samo povremeno sudjeluje u projektima i satelitima koji prate mora iz zraka, ali duboka oceanska istraživanja nisu njihov zadatak, pa su se fokusirali na svemir.